BERANE - Okrugli sto koji je održan povodom obilježavanja 70 godina od genocida koji je izvršen nad Velikom i Veličanima 28 jula 1944. godine je prva javna riječ naučnika koji se bave pitanjem zločina i genocida u Drugom svjetskom ratu i poslije sedamdeset godina progovorili smo javno o veličkim žrtvama. Ovaj skup dao je jedan širi okvir s obzirom da se bavi fenomenom fašizma kao jednog velikog plana nasilnog objedinjavanja Evrope. I kao jedan uži okvir imamo i projekat velike Albanije, koji je na ovom području djelovao i počinio ogromne zločine. U Velici je stradalo preko 100 djece, desetine trudnih žena, staraca i nejači, uglavnom nenaoružano, nezaštićeno i zločincima prepušteno stanovništvo. Užasan zločin koji je bio potiskivan dugo godina i decenija, što se može tretirati kao novi zločin i nova nepravda prema žrtvama. Bog je onaj koji pamti i ljudi obnavljaju pamćenje kroz ovakve skupove, a najviše je to učinila Crkva Sv. Kirila i Julite podignuta u ovom selu - kazao je episkop budimljansko-nikšićki gospodin Joanikije na okruglom stolu „Genocid u Velici 28. jula 1944. godine“.
Žitelji Velike pod Čakorom ove godine obilježavaju 70 godina od fašističkog genocida - kada su za samo dva sata zvjerski ubijeni, zaklani ili živi u vatru bačeni, koliko se pouzdano zna, više od 500 djece, žena i staraca ovog sela i najbliže okoline. Srazmjerno prostoru i broju stanovnika, taj zločin se, uz pogrom Pivljana 1943. od istih fašističkih jedinica, smatra jednim od najtežih u Drugom svjetskom ratu, ne samo u Crnoj Gori i Jugoslaviji, nego i šire.
Arhivska dokumenta svjedoče da su razulareni ostaci 7. SS dobrovoljačke divizije Princ Eugen i 21. SS divizije Skenderbeg, popunjene njihovim balističko-vulnetarskim slugama iz Kosmeta, Sandžaka, Plava i Gusinja, izvršile nad nedužnim stanovništvom odmazdu zbog poraza od partizanskih jedinica, koje su nastavile operacije ka Srbiji, a ovdje ostavile nezaštićenu nejač. Ali, istorijska je činjenica da je Velika taj krvavi danak platila i zbog nepokornosti - kroz vjekove su Veličani branili ove granice Crne Gore, od koje su sve do balkanskih ratova bili odvojeni teritorijom pod turskom okupacijom. Potomke i rodbinu žrtava boli to što je do skorijih vremena prećutkivan velički pokolj, koji je, srazmjerno broju stanovnika, jedan od najsvirepijih u Drugom svjetskom ratu.
Prof. dr Gojko Gojković, jedan od učesnika okruglog stola, i jedan od preživjelih prisjeća se tog stravičnog zločina u kojem je izgubio majku, dva brata i dvije sestre.
- Svakodnevno razmišljam o tom danu. To je težak zločin ne samo za narod u Velici nego uopšte, jer je s obzirom na teritoriju i broj stanovnika to treći zločin u Evropi, a dogodio se krajem Drugog svjetskog rata. Narod je zavaran da će vojska proći a da nikoga ko ostane u svojim kućama neće dirati, međutim to je bila samo varka, prvi ešalon koji je naišao pobio je i uništio sve. Tog dana sam nosio poruku ljudima koji su bili u šumi i samim čudom izbjegao smrt, ispred kuće mojih roditelja okupila se 21 osoba tražeći sigurnost. Nažalost, svi su pobijeni, izgubio sam majku, dva brata, dvije sestre, najteže je to što smo ih mogli sahraniti tek deveti dan - prisjeća se Gojković.
- Na topografiji terora znaju se vrlo dobro najstrašnija i najvažnija mjesta stradanja. Velika i Dola u Pivi nijesu našla svoja mjesta u toj topografiji zločina i ja se nadam da će ih naći. Upravo ovaj skup u Velici je prvi pravi korak ka tome da se ta dva mjesta stave na tu topografiju. Mi se sjećamo žrtava Velike zato što je nehumano ne sjećati ih se i zato što su to naše majke, sestre, rođaci i zato što su to ljudska bića kojima je život oduzet na najsuroviji način. Ne sjećamo ih se, kako što je govorio vladika Nikolaj, osvete radi, jer ko se osveti taj se ne posveti. Bilo koje sjećanje koje poziva na osvetu bolje da nestane jer poziva opet na ljudsku krv - kazao je episkop slavonski Jovan Ćulibrk.
- O zločinu u Velici se skoro 20 godina nije javno govorilo. Tišina je bila najbolja za sve, a ćutanje je bilo konsenzus, svjesni da zločin neće moći vječito da prećutkuju o zločinu su prvi progovorili istaknuti ljudi tadašnje vlasti koji su nastojali da prikažu da je pokolj izvršila razularena banda. Istraživanja su pokazala da je ovo bila dobro organizovana i do detalja planirana vojna akcija odmazde nad civilnim stanovništvom od strane njemačkih trupa - kazao je Miodrag Brković.
Novinar Gojko Knežević ukazao je na razliku između ovog okruglog stola i prošlogodišnjeg skupa u Plavu, jer je to bio skup povodom sukoba između vojske dvije države Crne Gore i Turske u balkanskom ratu, a skup u Velici je posvećen pokolju nedužnog stanovništva. Nije sporno da se svi događaji rasvijetle i svi zločini osude, upravo na tome insistiramo na ovom skupu. Objektivni istoričari bi morali imati u vidu da zločine ne čine narodi nego pojedinci i šovinizmom zatrovane grupe. Vrijeme je da to svi na ovim prostorima shvatimo i okrenemo se zajedničkoj budućnosti koja nam je rođenjem predodređena.
Danas će u pomen žrtvama u Crkvi Sv. Kirila i Julite u Velici njegova svetost patrijah Irinej služiti svetu arhijerejsku liturgiju.
Na okruglom stolu učestvovali su episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, dr Kiril Feferman, episkop slavonski Jovan Ćulibrk, akademik Miomir Dašić, akademik Zoran Lakić, prof. dr Gojko Gojković, Ljubo Živaljević, prof. dr Mirko Brković, dr Marko Knežević, general Miloš Gojković i Gojko Knežević.
V. Jašović